Speleološke aktivnosti oko Perušića i Donjeg Kosinja

Sredinom veljače 2020. započeli smo s aktivnostima na širem području Perušića. Kao nezaobilazna pomoć i podrška u organizaciji terena opet uskaču ravnateljica Jelena Milković i čuvar prirode Tomislav Špehar (Pećinski park Grabovača). U subotu 15. veljače obavljeno je istraživanje, izrada speleološkog nacrta i fotografiranje Gligine pećine kraj Studenaca (oznaka ulaza 15-510). Spilju smo locirali prošle godine, ali nismo stigli detaljnije razgledati niti izraditi nacrt. Pažljivije je pregledan dio treće dvorane u kojem se osjeća strujanje zraka. Kanal je vjerojatno spojen s površinom u susjednoj ponikvi, ali je zbog urušavanja kamenih blokova neprolazan. Posebnost ove spilje su interesantne sige taložene duž pukotina u stropu koji je mjestimično jako zaglađen. Spilja je morfološki jednostavna, ali zanimljiva jer se sastoji od tri dvorane spojenih užim i kratkim kanalima. Ukupna duljina spilje je 74 m. Prva dvorana je dimenzija 11 x 20 m,, druga 18 x 18 m,a treća 7,5 x 7,8 m i visine do 5 m.

Na površini i na dva mjesta u spilji obavljena su mjerenja mikroklimatskih parametara. Dok je oko podneva na površini temperatura zraka bila 11°C, na dnu urušne ponikve duboke 5 m u kojoj je ulaz temperatura je bila 5°C. U prvoj i drugoj dvorani izmjerili smo svega 3°C i 99% relativne vlažnosti zraka. Koncentracija CO2 bila je (za spiljske uvjete) niska i kretala se između 492 i 529 ppm. Tijekom hladnijih razdoblja u spilji ima i leda o čemu svjedoči zdrobljena površina siga blizu ulaza.

U istraživanju su sudjelovali S. Buzjak, T. Špehar, D. Tomašković i N. Buzjak.

Tomo kraj ulaza Gligine pećine. Blokovi ukazuju na urušavanje stropa spilje u prošlosti.
Prva dvorana širine je do 11 m i visine u dimnjacima 2 m. Dno je pokriveno tlom i urušenim kamenjem.
S obzirom na silazne kanale i cirkulaciju zraka, zimi u spilju ulazi hladan zrak zbog čega se smrzava voda nakapnica. Led drobi sige koje se karakteristično “listaju” duž ploha taloženja.
Prolaz među velikim blokovima do druge dvorane. Strop je zaglađen, a duž pukotina se javljaju skupine stalaktita.
Druga dvorana i prolaz prema trećoj dvorani.
Sige u stropu druge dvorane su u aktivnoj fazi taloženja – još uvijek rastu. Debljina stijene do površine je svega oko 5 m.
Potpisi posjetitelja spilje iz 1933. godine.
Domagoj traži mogućnost prolaza u urušenom strmom kanalu u kojem se osjeća strujanje zraka. Spilja se ovdje najbliže približila površini u dnu susjedne ponikve koju kasnije pregledavamo, ali ne nalazimo prolaz.
Mjerenje i izrada speleološkog nacrta, najvažnijeg dokumenta speleološkog istraživanja.

S obzirom za ovo doba godine neuobičajeno toplo i pogodno vrijeme, s Tomislavom dogovaramo teren već za nekoliko dana. Iz Perušića 20. veljače odlazimo prema Donjem Kosinju radi monitoringa u spilji Samogradić, lokalitetu ekološke mreže Natura 2000. U pronalažanju najkraće staze do spilje pomaže nam Milan Rast-Bećo. Nakon priče o kosinjskoj tiskari vodi nas do susjeda iz čijeg je dvorišta najlakše doći do spilje. Lokacija spilje je izuzetno atraktivna je se nalazi u velikoj urušnoj ponikvi pa se u unutrašnjost provlačimo kroz velike blokove. Odlazimo provjeriti informaciju s portala ‘Čisto podzemlje’ o stanju otpada u spilji i radi planiranja čišćenja, no veseli kada smo se uvjerili da otpada gotovo i nema, osim tu i tamo kojeg ostatka baklje, konzerve i otpalog potplata s čizme i cipele.

Naša polazna točka je Donji Kosinj.
Bećo mobitelom prikuplja informacije o lokacijama po selu, a osim za Samogradić doznajemo za još neke lokacije. Uz njegovu veliku pomoć ovo je bio savršen dan.
Ulaz u spilju Samogradić nalazi se među velikim blokovima između Suzi i Tome.
Ulazna dvorana spilje Samogradić. Izmjenjuju se urušeni blokovi i debele nakupine siga po dnu, stropu i zidovima.

Nakon povratka iz Samogradića sastajemo se s Bećom koji nas vodi do Mate Veselina u sljedeći zaselak. I ovdje je situacija slična kao i kod Beće – dolazimo u domaćinstvo koje čine dida Mate i dvije bake. To je lička stvarnost… No, iznenađuje nas njihova radost našim dolaskom. Dida Mate tek što nije napunio 85 godina, ali uzima malu sjekiru i vodi nas u brdo. Prije polaska napominje da do jama ima više od pola sata hoda i pita hoće li nam to biti naporno… Dok nas vodi po brini priča priče o tome kako se nekada i od čega živjelo u Donjem Kosinju i po okolnim brdima. Gotovo svaku stijenu, ponikvu i šumu vezuje za neki doživljaj iz mladosti. Nakon što smo napustili put, ulazimo u dobro poznatu ličku šikaru koju probija sjekiricom i vodi nas do Prašće jame. Nakon obilježavanja lokacije i fotografiranja nastavljamo do jame na Krčevini. Tražimo je raštrkani u gustoj šikari, a ulaz pronalazi Suzi. Jamu odlučujemo nazvati Matina jama. Dida se samo smješka i veli, “…dobro, da vam tako ostanem u uspomeni što sam vas doveo do nje”. Ubacujemo kamenje, lijepo zvoni po vertikali. Vraćamo se natrag, a dida i baka Veselin nas zovu na rakijicu pa još malo pričamo. Savršeni dan… biti će posla na ekspediciji ovo ljeto.

Dida Mate u akciji raščišćavanja staze do Matine jame.
Puteljak po zapuštenim stazama kroz šikaru do novih jama.
U gostima kod dida i bake Veselin.
Po ličkim selima i zaseocima još uvijek se može naići na svakojake tragove tradicionalnog života koji nestaje. Ovo je spremište za kukuruz napravljeno od pletenog lijeskinog pruća koji je napravio dida Mate prije nekoliko godina.
Nakon terena dida Mate nam pokazuje svoju zimsku zanimaciju – pletenje košara. Kada ga pitamo za ovu s naramenicama, šali se da je nju napravio za baku da lakše nosi drva.

Po povratku u Perušić nastavljamo za Prvan selo do Mate Uremovića. Nakon okrjepe domaćom rakijicom, sokom od vriska i ličkih delicija paše nam malo sjediti u toplom. Mate nam je vodič do nekadašnjeg ulaza Pećine kod Milakovih kuća u koju se više ne može jer je nabacan otpad. Pregledavamo jedan povremeni pukotinski izvor kod Milakovih kuća. Odlazimo potražiti Šuplje jame, posjećujemo izvor Hajdukovac i u sumrak tražimo još jednu jamu, no bez uspjeha.

Za ovaj uspješan dan zahvaljujemo Beći, obitelji Veselin, Mati i Jeleni, te Tomi koji je organizirao speleo-jatake po Kosinju, Perušiću i Prvan selu bez kojih bi sve ovo bilo neostvarivo.

Tekst: Nenad Buzjak, fotografije Suzana i Nenad Buzjak

Kamenolom čijim je radom razorena Pećina kod Milakovih kuća. Ulaz u ostatak kanala je kasnije zatrpan navezenim otpadnim materijalom. Loš potez s obzirom na blizinu podzemne vode…
Lokalitet Šuplja glavica.
Jedan od četiri ulaza u spilju Šuplje jame. Na dnu dvorane vidimo velike količine otpada.
Posjet stalnom vrelu Hajdukovac, još jednom hidrogeološkom fenomenu perušićkog kraja.
Updated: 22. veljače 2020. — 7:57 pm