Tekst i fotografije: Denis Saganić
Tijekom vikenda 4.-5. veljače 2023. Speleološki klub Ozren Lukić (SKOL) organizirao je istraživanje nekoliko novih i ‘starih’ speleoloških objekata na otoku Cresu, u suradnji sa Javnom ustanovom “Priroda” te Centrom za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove Beli. Poziv za druženje je stigao od Nine Trinajstić, preko Vedrana Vukotića. Naravno da smo isti prihvatili i iskoristili za posjet jami Čampari. Na dvodnevnoj ekspediciji pod nazivom ”Tramuntana – čarobna šuma” sudjelovalo tridesetak članova iz pet speleoloških udruga: SKOL, Speleološki odsjek HPD “Željezničar”, Speleološki odsjek PDS “Velebit”, Speleološka udruga “Estavela” i Speleološki klub Samobor.
Prvi dio ekipe je na ulaznom, špiljskom dijelu objekta uzeo bris stijene, uzorke sedimenta i stijena, te su postavljene Petrijeve posudice s agarom za uzorkovanje zraka. Drugi dio ekipe činile su Clea i Matea (SKOL), koje su na par mjesta također uzele uzorke sedimenta i briseve stijena, te članovi SKS-a: Vedran Vukotić koji je opremao jamu i moja malenkost, koji sam se uglavnom bavio fotografiranjem.
Plan je bio spustiti se do dna glavne vertikale te pokušati pronaći loger koji je postavio Nenad Buzjak 2015. godine prilikom spuštanja polaznika speleološke škole SKS-a. Stigli smo do dubine od oko 30 metara, do početka najveće vertikale, no iako je nas troje tražilo postojeće međusidrište za opremanje glavne vertikale – nismo ga uspjeli ugledati, te smo se vratili natrag. Tom prilikom sam iz ruke uz pomoć blica na fotiću napravio nekoliko nasumičnih fotografija vertikale iz raznih perspektiva, koje uglavnom nisu uspjele, ali sam na jednoj naknadno ugledao tri fiksa međusidrišta koje smo tražili i previdjeli. Šteta, ali spilja neće nikamo pobjeći. I ovako smo se nagledali raskošnih ljepota Banićeve pećine (kako se još naziva), neki od nas stekli su nova iskustva, a nadamo se da će opet biti prilike za neki uspješniji posjet objektu.
Čampari je sa svojih 101 m dubine zasad najdublja poznata i dokumentirana jama na otoku Cresu i lokalitet je NATURA 2000. U njoj su pronađena četiri kompletna kostura špiljskog medvjeda (od čega je veći dio otuđen) te arheološki dokazi o obitavanju ljudi iz prapovijesti u sklopu kojih i donja čeljust domaćeg psa (!). Analizom jedne sige, ispod koje je zasigana kost medvjeda, utvrđena joj je starost od 12.150 godina (dakle sada ima 12200 godina 🙂 ). Jama je izuzetno bogata špiljskim formacijama, a ulazni dio je vrlo devastiran lomljenjem siga i grafitima sa sprejem. U Otočkom ljetopisu br. 2 tiskanom 1975. godine je izašao članak o jami kojeg potpisuju dr. Mirko Malez i dr. Srećko Božičević. Ukratko, najstariji pisani podatak o jami je iz novina iz 1909. g., zatim se spominje u talijanskom katastru speleoloških objekata, a slika ulazne dvorane nalazi se na jednoj razglednici datiranoj između 1910. i 1914.g. Djelomično je istražena prvi put 1922. g., te je tom prilikom izrađen prilično loš nacrt. Slijedi pokušaj slovenskih speleologa 1965., no ni oni ne uspijevaju dostići dno, ali pronalaze prvi kostur špiljskog medvjeda. Prvo uspješno istraživanje napravljeno je 1973. g. (slučajno se potrefilo da je sada 50 godina od te ekspedicije!), a sudjelovali su, citiram ”članovi Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara JAZU, Instituta za geološka istraživanja SRH, Prirodoslovnog muzeja iz Rijeke, Speleološkog odsjeka PDS Velebit iz Zagreba, a istraživačku akciju novčano je potpomogao Vjesnik iz Zagreba”.
Na jednoj stijeni pri dnu prve, kratke vertikale, su vidljivi potpisi olovkom iz 1964. godine. Braco je vjerojatno Brako Anton, a Vito je vjerojatno Vito Marinculić, oba rođena 1925.g., u Nerezinama. Naime, oni su 1965. s još nekoliko osoba sudjelovali u ekspediciji u Golublju jamu na Osoršćici, koju je organizirao učitelj Krešo Borić . No, to je neka druga priča!
Izvor podataka:
Otočki ljetopis br. 2
Članak na web stranici ”SKOL”-a kojeg potpisuju Eva, Fifi i Nina