Počeci istraživanja
Prvi opisi biljaka koje rastu u ulazima jama i spilja potječu već od botaničara iz 17. i 18. stoljeća. U to vrijeme su se istraživači uglavnom zanimali za nove vrste biljaka koje je trebalo opisati, a ne i za uvjete u kojima one rastu (Tomažić 1955). Prva prava istraživanja spiljske flore potječu s početka 20. stoljeća, kada je Lämmermayr (1912, 1914, 1916) istražio 67 spilja na području današnje Austrije, Češke, Slovenije i Hrvatske. Podatke o 4 spilje preuzeo je od Mortona (1914). Osim popisa vrsta dao je i vrijednosti osvjetljenja pri kojima su zabilježene vrste rasle, te analizirao florni sastav s obzirom na nadmorsku visinu, florna područja u kojima se spilje nalaze i izloženost ulaza.
Crtež paprati Asplenium trichomanes (LÄMMERMAYR 1912)
Novija istraživanja
Prve bilješke o biljnom svijetu na ulazima spilja i jama u Hrvatskoj objavljene su krajem 19. i početkom 20. stoljeća (Hirc 1898, 1900; Girometta 1914). Spilje na Kvarnerskim otocima (Rabu, Lošinju i Cresu) istražuje Morton (1914, 1932), koji proučava i utjecaj svjetlosti na biljni svijet spilja, a prilikom istraživanja na Rabu otkriva i novi oblik gospinog vlaska (Adiantum capillus veneris L. f. subintegrum Morton & Paulin). U sklopu fitocenoloških istraživanja otoka Raba i Paga s fitocenološkog gledišta ulazne dijelove spilja tridesetih godina obrađuje Horvatić (1934, 1939).
Adiantum capillus Veneris, forma subintegrum (lijevo)
i forma trifidum (desno), Morton 1914
Tek polovicom 90-tih godina 20. stoljeća započela su sistematska istraživanja speleoflore i ekeoloških uvjeta u ulaznim dijelovima spilja i jama na području Hrvatske (Fiedler i Buzjak 1997, 1998, Vrbek i Fiedler 2000, Buzjak 2001, Buzjak i Vrbek 2001, Buzjak i dr. 2010) koja na različitim lokalitetima traju i danas. U početku je bio obuhvaćen izolirani krš sjeverozapadne Hrvatske (Žumberak, Samoborsko gorje, Medvednica) i klasični dinarski krš Gorskog Kotara, Velebita, te otoka Krka, Raba, Cresa i Lošinja. Kasnije su istraživanja proširena i na druga područja Hrvatske (Lika, o. Korčula i dr.).
B. Vrbek i N. Buzjak mjere mikroklimatske elemente
u Ledenoj jami u Lomskoj dulibi na Velebitu 1996. g. pomoću
bimetalnog termohigrografa i Assmanovog psihrometra.
Foto B. Vrbek
Floristička istraživanja su trenutačno ograničena na više biljke – papratnjače i sjemenjače. Popisuju se i sakupljaju biljke koje rastu u neposrednoj blizini objekata i na različitim udaljenostima i ekspozicijama od ulaza prema unutrašnjosti, a neke od njih ucrtavaju se i na nacrtima. Osim florističkih provode se i mikroklimatska istraživanja. Prate se promijene temperature i relativne vlažnosti zraka, te osvjetljenja izvan objekata i na različitim udaljenostima od ulaza prema unutrašnjosti. Mjerenja su u početku obavljana Assmanovim i obrtnim psihrometrima te bimetalnim termohigrografom sa satnim mehanizmom i zapisom na papirnatu traku (do 14 dana). Zbog ovog vremenskog ograničenja mjerenja su obavljana sezonski (svako godišnje doba najčešće do 7 dana).
Primjer zapisa bimetalnog termohigrografa.
Dno Lomske dulibe kraj Ledene jame, 1996.
Od 2000. godine za mikroklimatska mjerenja koriste se memorijski termohigrografi (engl. data logger) tvrke Onset. Prva mjerenja obavljana su na Žumberku. Njihovo korištenje omogućilo je kontinuirano prikupljanje podataka, najčešće oko godine dana. Logeri su postavljani na površini te na donjoj granici rasta biljaka. Za mjerenje osvijetljenosti koristi se svjetlomjer, a mjeri se direktno i indirektno (od stijena i podloge reflektirano) svjetlo.
Programiranje memorijskog termohigrografa prvi put korištenog za mjerenje
temperature i relativne vlažnosti zraka u Veloj spili na Korčuli 2002. g.
Stanišni uvjeti i značajke biljaka
Općenito u ulaznim dijelovima spilja i jama prevladavaju biljke kojima pogoduje sjena, dakle staništa s nižom temperaturom i povišenom vlagom zraka (alge, mahovine i papratnjače). Do određene dubine, ovisno o morfologiji ulaznog dijela, rastu i druge biljke (sjemenjače). Za razvoj biljaka u tim objektima odlučujući čimbenici su svijetlo, relativna vlaga i temperatura zraka, te količina i temperatura tla. Smanjenje osvijetljenosti, smanjenje ili porast temperature zraka te porast relativne vlage zraka od ulaza prema unutrašnjosti najviše utječu na zonalnu raspodjelu biljaka. Na floristički sastav, brojnost i dubinu do koje biljke rastu, osim navedenih čimbenika, također utječe vegetacijska i klimatska zona u kojoj se objekti nalaze, morfologija i dimenzije ulaza i njime uvjetovana mikroklima kao i utjecaj ljudi i životinja (Ivancich 1926, Tosco 1959, Sauli 1972, Stoch i Dolce 1984, Polli i Polli 1989, Chapman 1993, Dobat 1998, Buzjak 2001).
Tekst: Suzana Buzjak
Fotografije: Suzana Buzjak, Boris Vrbek, Nenad Buzjak
Polypodium cambricum L. (južnjačka oslad), Vela spila (Korčula)
M. Vrbek i S. Buzjak prikupljaju bilje u ulaznom jamskom kanalu
Ledene jame u Lomskoj dulibi 1996. g.
Mjerenje svjetla svjetlomjerom u spilji u kamenolomu u Belaju
Asplenium scolopendrium (obični jelenak) izvan spilje (Žumberak).
A sada obratite pažnju na fotografiju dolje!
Asplenium scolopendrium (obični jelenak) u spilji Rogovac na Žumberku 4 m od ulaza u unutrašnjosti kanala. Radi se o istoj vrsti kao na slici iznad. Vidljiva je razlika u morfologiji
kao posljedica stanišnih uvjeta ulaznih dijelova speleoloških objekata.
Biljem obrasla dvorana Vele spile, otok Korčula (2009.)
Ulaz Jame kod spilje Biserujke. U primorskim dijelovima Hrvatske na
ulazima je česta smokva koja zasjenjuje ulaz.
LITERATURA (izbor)
CHAPMAN, P., 1993: Caves and Cave Life. HarperCollins, New Naturalist Series, London, pp. 219
BUZJAK, S., 2001: Ekološka i floristička obilježja ulaznih dijelova jama i spilja u kršu Hrvatske, Doktorska disertacija. Biološki odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb, pp. 162.
BUZJAK, S., VRBEK, M., 2001: Speleobotanical research into three caves on the island of Rab (Croatia). Nat. Croat. 10(3), 185-196.
BUZJAK, S., KLETEČKI, N., MITIĆ, B., VUJNOVIĆ, T., 2010: Flora at some pits and cave entrances of the Žumberak Mountain. Nat. Croat. 19(2), 165-177.
FIEDLER, S., BUZJAK, N., 1997: Speleobotanical characteristics of the Medjame ponor. Proceedings of the 12th Int. Congress of Speleology, vol. 3, 301-303.
FIEDLER, S., BUZJAK, N,. 1998: Speleobotanička istraživanja otoka Cresa. Prirodoslovna istraživanja riječkog područja, Prirodoslovna biblioteka 1, 387-395.
DOBAT, K., 1998: Flore (Lichenes, Bryophytes, Pteridophytes, Spermatophytes). U: JUBERTHIE, C., DECU, V. (ur.): Encyclopaedia Biospeologiea II. Société de Biospéologie, Moulis-Bucarest, 1311-1324.
GIROMETTA, U., 1914: Prilog poznavanju troglobijske i troglofilne faune Dalmacije uz geomorfološke bilješke o istraženim špiljama i jamama (Fauna Cavernarum Dalmatiae). Prog. C. Kr. Vel. Gimna. Šk. God. 1913/1914, Split, 1-16.
HIRC, D., 1898: Gorski kotar. Nakl. Lav. Hartmana, Zagreb, pp. 175.
HIRC, D., 1900: Lika i Plitvička jezera. Nakl. Lav. Hartmana, Zagreb, pp. 163.
HORVATIĆ, S., 1934: Flora i vegetacija otoka Paga. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 19, Zagreb, 116-372.
HORVATIĆ, S., 1939: Pregled vegetacije otoka Raba sa gledišta biljne sociologije. Prir. Istraž. Jugosl. Akad. 22, Zagreb, 1 – 96.
IVANCICH, A., 1926: La flora cavernicola. U BERTARELLI L. V., BOEGAN, E. (ur.) Duemila Grotte – Quarant’anni di esplorazione nella Venezia Giulia. Ed. T.C.I., Milano, 35-46.
LÄMMERMAYR, L., 1912: Die grüne Pflanzenwelt der Höhlen. I. Teil. Denksch. Akad. Math. naturw. Kl. Band 87, 325-364.
LÄMMERMAYR, L., 1914: Die grüne Pflanzenwelt der Höhlen. I. Teil. Denksch. Akad. Math. naturw. Kl. Band 90, 127-153.
LÄMMERMAYR, L.,1916: Die grüne Pflanzenwelt der Höhlen. I. Teil. Denksch. Akad. Math. naturw. Kl. Band 92, 107-148.
MORTON, F., 1914: Die biologischen Verhältnisse der Vegetation einiger Höhlen in Quarnerogebiete. Österr. Bot. Zeitschr. 64, 277-286.
MORTON, F., 1932: La Grotta Fortis o dei Fossili nell’isola di Cherso. Le Grotte d’Italia 6(4), 193-195.
POLLI, E., POLLI, S.,1989: Stratificazione microclimatica e vegetazionale in un tipico baratro (Caverna a NW di Fernetti 4203 VG) del Carso triestino. Atti e Memm. Comm. Grotte “E. Boegan”. Trieste, 28, 39-49.
SAULI, G., 1972: Dati floristici e microclimatici di un pozzo naturale carsico. Atti Mus. civ. Stor. nat. Trieste 28(1), 101-110.
STOCH, F., DOLCE, S., 1984: Gli animali delle grotte del Carso Triestino. Lint., Trieste, pp. 135.
TOMAŽIĆ, G., 1955: Posebnost flore in vegetacije podzemlja in Krasa. Prvi jug. Spel. kongr., Ljubljana, 93-106.
TOSCO, U., 1959: Contributi alla conoscenza della vegetazione e della flora cavernicola Italiana.. Le Grotte d’Italia 3a (2), 37-70.
VRBEK, M., FIEDLER, S., 2000: The ecological and floristical characteristics of Ledena jama pit on Velebit mountain – Croatia. Nat. Croat. 9(2), 115-131.