Speleološka ekspedicija “Cres-Lošinj 2018.”

Izvadak iz speleološkog dnevnika, 2.-7. siječnja 2018.

Nakon novogodišnjih praznika za prvi speleološki teren u 2018. godini odabrali smo otoke Cres i Lošinj. Iako nakon ljeta tamo nismo više odlazili, speleološke aktivnosti na otocima su bile raznolike i intenzivne. Naši prijatelji iz M. Lošinja, Denis Saganić i Vedran Vukotić, vrijedno su obilazili teren, bilježili lokacije ulaza, snimali staze i obavljali speleološka rekognosciranja i istraživanja. Često im se pridruživao i Jordan Kučić iz Beleja koji je i nama davno pokazao većinu ulaza u podzemlje. Tako je počela nastajati speleološka baza podataka cresko-lošinjskog arhipelaga u koju se uključila i Nina Trinajstić (SU Estavela).

Vremenska prognoza nije obećavala, a ograničavajuća činjenica je da u kući nemamo grijanje pa treba voditi računa o vanjskim temperaturama i da je vrijeme suho jer mokre stvari nemamo gdje osušiti. Plan terena bio je obaviti istraživanje jednog ili dva speleološka objekta i prikupiti terenske podatke, tj. lokacije koje nismo imali. Za potrage za ulazima na ‘štetu’ istraživanja smo se odlučili jer smo željeli iskoristiti činjenicu da će nas biti 5 ili 6 pa će biti lakše pretraživati zarasle terene. Dio posla već su obavili Denis, Jordan i Vedran pa smo za pojedine lokacije imali precizne koordinate ulaza i snimke pristupa.

Prvi dan naše mini-ekspedicije (2. siječnja), nakon sastanka na trajektu i iskrcavanja na Cres, nas četvero iz samoborsko-omiške ekipe odlazimo do ulaza jame Uršule koji je  ‘problematičan’ zbog navaljenih kamenih blokova. Želja nam je bila pregledati teren i pripremiti se za istraživanje. Potrage gotovo da i nije bilo jer pomoću koordinata, koje je par dana ranije snimila spomenuta cresko-lošinjska ekipa, komotno dolazimo do ulaza i kujemo plan što i kako. Neće biti lako 🙂

 

3. siječnja smo rezervirali za Osoršćicu. Za silazak do Vele jame koristili smo stazu od planinarskog doma. Uživano u naklonjenom nam vremenu i pogledima, iako ‘šaman’ među nama stalno spominje kišu. Nacrt Vele jame smo izradili u kolovozu, a sada smo je odlučili posjetiti radi naših prijatelja iz Omiša, fotografiranja i meteo mjerenja. Nakon obavljenog posjeta nastavljamo prema spilji Organac. Podijeljeni u dvije ekipe  izradili smo speleološki nacrt, a Denis je sve snimio kamerom. Predvečer smo krenuli stazom prema Anteni i praćeni kišom natrag prema početnoj točki. Šamanove molitve su uslišene!

 

4. siječnja ujutro krećemo na Cres. U Beleju stajemo pa nam se pridružuje Jordan. Cilj nam je selo Loznati iznad grada Cresa. Na temelju lokacije i opisa, koji sam još prije dvadesetak godina prepisao iz terenskog dnevnika Jasne Zmaić i Zorana Gregurića, krećemo u potragu za jamom u blizini sela. Nakon dugotrajne potrage po djelimično vrlo teškom i šikarom obraslom terenu, prekidamo potragu pa se vraćamo u selo jer su Jordan i Denis imali drugih obaveza. U selu nam ljubazni domaćin (čije sam ime zaboravio zapisati…) prema orijentirima na terenu objašnjava približnu lokaciju jame. Tražili smo je na pogrešnoj strani… Želja za otkrićem bila je sada toliko jaka da smo promijenili popodnevni plan (istraživanje jame Uršule) te se nakon marende vraćamo u šumu. Koristimo Jasnin opis jer se orijentiri, vidljivi iz sela, u gustoj šumi ne mogu uočiti. Nakon skoro 2 sata intenzivne potrage Bospor dolazi do ulaza  i zove nas pa se svi veselo skupljamo, ritualno bacamo kamenje u otvor, procjenjujemo dubinu, bilježimo koordinate i fotografiramo.

 

5. siječnja dan je povratka za omiški dio ekipe. Prerano… Odlučili smo se za istraživanje jame Uršule koja se nalazi uz cestu za trajekt. Bospor se spustio među blokovima i već tada za sebe naslućujem problem jer se treba provući između bloka i stijene na rubu ulaza. Ako je Bospor, onako tanak jedva prošao…ufff. Iz jame se osjeća prilično snažno strujanje toplijeg jamskog zraka pa se nadamo da neće biti problema ugljikovim dioksidom. Ispalo je da je jama zahtjevna za opremanje budući da se nalazi u zoni rasjeda pa su stijene u vertikali doslovce smrvljene ili pokrivene trošnom sigovinom. Bospor ima problema s postavljanjem budući da je zdrave stijene za postavljanje međusidrišta malo ili ništa. Sam se spustio otprilike 25 m i usput pogledao bočne odvojke. Prema informacijama od ranijih istraživača (A. Novosel i O. Vukadinović, SO Željezničar te E. Jerković iz Lošinja usmeno) jama je duboka 60-70 m. Budući da vrijeme brzo prolazi, da bi sigurno opremanje jame i spuštanje ostatka ekipe s kompletnim poslom izrade nacrta i fotografiranja potrajao do večernjih sati, donosimo odluku da nećemo nastaviti istraživanje nego ga odgađamo za jedan od nadolazećih produljenih vikenda (kojima 2018. obiluje!). Nakon što smo ispratili Ninu i Bospora, nas dvoje nastavljamo do Merga obilježiti malu spilju na obali, a ostatak dana smo iskoristili za posjet Sv. Bartolomeju i malo rekognosicranja po okolici i radi speleologije i radi geomorfologije. Uživamo u svakom trenutku.

 

 

6. siječnja terenski rad nastavljamo na južnoj polovici Cresa. Krećemo prema odavno zapisanim koordinatama tražiti dvije jame koje nam je prije otprilike 20 godina pokazao Branko Rebrović iz Beleja. U potragu smo krenuli s oprezom i pomalo sumnjičavo s obzirom da sam koordinate snimio GPS-om još u vrijeme kada je to bio vojni sustav s namjerno degradiranim signalom (tzv. Selective Avaliability, što je ukinuto tek 2000. godine). Zato smo prije odlaska u kamenjar na ortofoto snimcima pregledali situaciju i odredili radijuse kretanja prema nekim lakše prepoznatljivim točkama. Naime, sjećao sam se da je jedna jama nalik urušnoj ponikvi i da je otvor promjera bar 10 m cijeli okružen gromačom okruglog tlocrta i obrastao stablima, a da je drugi na travnjaku u kutu parcele i gromača. Nakon kraće potrage bez nekog pretjeranog napora našli smo oba ulaza: Jamu va ograjice i Jamu va kantunu. U telefonskom razgovoru s Jordanom Denis nam prenosi informaciju da nam tom terenu postoji još jedna jama pa odlazimo do Beleja da pokupimo Jordana. Potraga za jamom bila je poprilično zahtjevna zbog stjenovitog, teško preglednog terena, povremeno obraslog šikarom i ispresijecanog visokim i klimavim gromačama. Nakon otprilike 2 sata traženja i Golublja jama kod Lozi je pronađena. Po povratku u Belej druženje nastavljamo kod Branka.

 

 

U opisanim istraživanjima su sudjelovali: Denis Saganić i Jordan Kučić, zatim Nina Marić i Željko Marunčić Bospor (SO PD Imber), te Suzana i Nenad Buzjak (SK Samobor).

Napisao: Nenad Buzjak