Kao nastavak istraživanja koja smo obavljali početkom siječnja ove godine, na otoku Cresu je 3. – 8. 4. održana druga ovogodišnja speleološka ekspedicija – “Cres 2018.”. Sudjelovali su Ivana Živković, Suzana Buzjak, Domagoj Tomašković, Nenad Buzjak (SKS), Lena Penezić i Ivan Harambaša (Speleološka udruga Pula). Istraživane su Golublja jama kod Lozi (Loze), Škuja na lokvice (Lubenice), spilja Grancina (Lubenice) i Jama u Versajni (Grmov). Obavljeno je i rekognosciranje terena dijela Cresa jugoistočno od Orleca u potrazi za novim ulazima. Prije odlaska na teren to smo područje pregledavali na ortofoto kartama i zamijetili neke zanimljive lokalitete. Tom je prilikom otkrivena jako zanimljiva denudirana jama kod crkvice Sv. Šimuna. S obzirom da se nalazi blizu obalnog strmca cijela jedna strana razorena je djelovanjem marinske abrazije (valova koji ovdje znaju biti siloviti, a ni meteorološke prilike tijekom bure nisu baš ‘nježne’) pa je oblikovan prirodni most koji nadvisuje more oko 25 m iznad njegove površine.
Istraživane spilje i jame u ranijim akcijama su nam pokazali naši cresko-lošinjski suradnici Jordan Kučić i Denis Saganić bez kojih bi naš zajednički rad bio teško ostvariv. Svi su speleološki objekti označeni pločicama, napravljeni su speleološki nacrti i obavljeno je fotografiranje. Za uvod je ovo sasvim dovoljno podataka. Tijek ekspedicije ćemo vam ilustrirati slikama.
Tekst: Nenad Buzjak; Fotografije: Suzana i Nenad Buzjak; Rasvjeta: Ivana Živković
Grotlo i prirodni most Jame kod Sv. Šimuna na Cresu. Obod ulaza je zbog zdrobljenih stijena i nagiba jako opasan za kretanje.Na povratku s terena u siječnju kod Loze. Razgovor u kojem Denis od Jordana saznaje lokaciju nama nove jame. Plan se mijenja. Idemo po Jordana pa na jamu.Lena, Ivan i Suzi na putu prema Golubljoj jami u predjelu krške zaravni Loze. U pozadini brdo Osoršćica na susjednom otoku Lošinju. Dan idealan za hodanje.
Supovi – naša nebeska podrška koja nas prati veći dio puta i pretražuje teren u potrazi za hranom. U jednom trenu na nebu ih je bilo desetak.
Lena je imala čast postaviti liniju i prva se spustiti u jamu. No jamu su ranije već istraživali creski speleolozi iz Beleja.
Ulazna dvorana i vertikala u Golubljoj jami. Većina stijena obrasla je algama koje na Suncu i u sjeni stvaraju zanimljive efekte boja. S obzirom da se ulaz otvorio urušavanjem stropa, dno je pokriveno blokovima stijena. Kasnije su kiše u jamu s površine ispirale tlo.
Gotovo 15 metara visoki kanal. Nastao je duž jasno izraženog rasjeda. Voda je tim putem kasnije u dugotrajnom procesu otapala stijenu i pukotinu proširila do sadašnjih dimenzija.
Na trulim deblima u sjeni i vlazi jame naišli smo na dosta gljiva.
Pretraživanjem šupljina Lena i Ivan su našli ulaz u bočnu dvoranu. Malo je usko, ali ide.
Lena nakon crtanja bočne dvorane. Ovaj dio jame izoliran je od vanjskih utjecaja pa je prepun siga. Mikroreljefni oblici na stijenama i ovdje svjedoče o vodi koja je nekada tekla jamom.
Sigama obložene stijenke dvorane.
Sigasti saljev u dijelu jame ispod ulaza. Ovdje su jaki vanjski utjecaji i obraštaj algama. Zbog mikroklimatskih i biokemijskih utjecaja sige su jako nagrižene te su u fazi raspada.
Suzi, Denis i Jordan na ulazu Golublje jame u siječnju 2018.Spuštanje u Jamu u Versajni. Ulaz je već bio poznat speleolozima, a nama ju je pokazao Denis Saganić na čijem se zemljištu nalazi jama.Jama u Versajni prepuna je različiti siga u svim bojama i oblicima.Istraživanja oko Lubenica započeli smo doručkom s pogledom.Pripreme za silazak u jamu Škuja na lokvice. Na ulazu smo prvi puta bili prije nekih 15 godina kada je otvor bio zaštićen hrpom granja. Ponovno smo ga tražili tek 2017. godine, ali ga nismo našli jer ga je vlasnik zemljišta zatvorio kamenjem da zaštiti ovce od slučajnog upadanja. Za jamu smo se raspitali u gostionici u Lubenicama gdje su nas ljubazni domaćini uputili na Marina iz Cresa. Kako nismo dobili nikakav kontakt, javili smo se našem dudgogodišnjem prijatelju Vedranu Tuftanu s nadom da ga on zna. On zove sve Marine u Cresu i okolici koje poznaje dok nismo našli pravog – Marina Lovrečića. Na terenu i prema starom zapisu iz speleološkog dnevnika slažemo kockice i ispada da nas je do jame davno doveo njegov stric. Brzo smo se uvjerili da smo u protrazi prošle godine prešli preko jame nekoliko puta… Ništa bez veza i poznanstava ni u speleologiji 🙂
Ivan se, kroz zrake Sunca i prašinu koja se trusi oko njega, spušta u jamu pazeći da dobro zaštiti uže po kojem će se spustiti 30 metara duboko.
Pogled s vertikale na dno Škuje. Dok se spuštam Ivana, Ivan, Lena i Domagoj se sklanjaju u nišu od kamenja koje slučajno rušim po putu. Po sigama se lijepo vide oštećenja od letećih komada i kamenih gelera.Pogled s dna jame na 30 metara visoku vertikalu. Pri izlasku sigurnosna procedura je ista – dok jedan penje, drugi se sklanjaju u malu nišu i broje komade koji padaju i zvone.
Lena zapisuje podatke i radi nacrt jame. Nema van dok ne bude gotova 😉
Put iz Lubenica nastavljamo prema spilji Grancina do koje nas je također doveo Marino. Zahvalni smo za oblake jer nas Sunce ne prži. Često zastajkujemo jer svaki okret natrag otkriva nešto lijepo.
Dvorana u spilji Grancina.Na točki poligonskog vlaka.
Osim vode, kroz pukotine u spilju dopire i korijenje. Na korijenju se kondenzira voda koju biljka koristi u sušnim mjesecima.
Sige u jednom dijelu dvorane potpuno pregrađuju kanal.Ekipa iz Grancine. Ostaje skupiti opremu, spakirati se i krenuti put Lubenica.
