Ova 2021. bila je godina u kojoj smo pokušavali vratiti u normalu, kako svoje živote, tako i rad naše udruge. Nakon što smo prošle godine morali otkazati gotovo sve aktivnosti, ove je godine škola održana uz pridržavanje svih epidemioloških mjera i to u periodu od 17. 3. do 12. 6. 2021. godine. Teorijski dio nastave, je ubrzo nakon početnih predavanja, izvođen online.
Školu je upisalo 6 polaznika: Ivana Ore, Alen Rakvin, Robert Krog, Luka Šikić, Darko Jelečki i Nikola Horvat. Voditelj škole bio je Krešimir Motočić, instruktor speleologije Hrvatskog speleološkog saveza. Škola je održana prema planu i programu temeljenom na preporukama Hrvatskog speleološkog saveza i Međunarodne speleološke unije (UIS). Predavači i demonstratori tehnika na školi bili su aktivni članovi Kluba te Vatroslav Jakobović iz HGSS-a, stanice Samobor i Nikolina Kuharić iz Hrvatskog biospeleološkog društva.
Prvo okupljanje polaznika bilo je 17.3.2021., a prvi teren 20.3.2021. No nakon povećanja broja zaraženih od virusa COVID-19 u Hrvatskoj, odlučili smo napraviti stanku s terenskim dijelom škole. Prvi speleološki koraci polaznika bili su na Žumberku. Upoznavanje i vježbanje speleoloških tehnika savladavanja vertikalnih dijelova spilja i jama održano je na penjalištu Terihaji (Gornji Terihaji, Samobor). Posjetili smo sljedeće speleološke objekte: spilju Dolaču kod Drašćeg Vrha i spilju Provalu kod Bučara, obje na Žumberku te Jamu pod gumnom kod Rakovice.
Polaznici škole svladali su vještine potrebne za istraživanje i sigurno kretanje po speleološkim objektima, horizontalnim i vertikalnim. Upoznali su se sa osnovama speleologije (rekognosciranje terena i orijentacija, istraživanje, dokumentiranje, arhiviranje, monitoring itd.), speleološkom opremom, osnovama geomorfologije krša i krških fenomena, klimom podzemlja, zaštitom prirode, prvom pomoći i spašavanjem u prirodi i speleološkim objektima, te primjeni tehničke kulture u speleologiji (fotografiranje, video snimanje, korištenje računala u arhiviranju podataka, korištenje nacrta). Nakon položenog ispita svaki polaznik je stekao naziv Speleološki pripravnik.
Samoborska speleološka škola je, kao i proteklih godina, sufinancirana Javnim potrebama u tehničkoj kulturi sredstvima Zajednice tehničke kulture grada Samobora. Za suradnju i podršku u organizaciji zahvaljujemo djelatnicima JU PP Žumberak-Samoborsko gorje i Slavenu Vukoviću (SD Veles, Rakovica).
Tekst: Krešimir Motočić (voditelj škole)
Fotografije: Robert Krog, Nenad Buzjak, Krešimir Motočić
Dojmovi školarca Roberta:
“Boravak u prirodi, a posebno šumama, sastavni je dio moga života. Susretanje sa speleološkim objektima budilo je znatiželju za njihovim dubljim razumijevanjem što me u konačnici dovelo do Speleološkog kluba Samobor. Prvi susret s članovima i voditeljima ostavio je ne mene izuzetan dojam. Kao nekadašnji učenik, natjecatelj, trener, reprezentativac, voditelj kluba potom i Saveza, na putu sam susretao različite ljude i klubove, međutim, na prste se mogu nabrojati (doslovno prste jedne ruke!) zajednice koje nas na prvom susretu prožmu toplinom, pozitivnom energijom i srdačnošću. Kroz niz predavanja saznao sam puno o novom svijetu ispod nas, ali isto tako i ljudima koji se time bave, iz kojih govore godine iskustva i predanog rada, i koji nesebično nude svaku informaciju i pomoć. Najveće strahove koje sam iskusio pomogli su mi uravnotežiti znatiželjom za svijetom sakrivenim daleko od svakodnevice. I dok je teško u par riječi opisati bitku koju sam vodio sa samim sobom, isto je tako teško sažeti dojmove novih horizonta u mom životu i zahvalnost svim članovima koji su mi pružili ruku na tom putu. I kako obično biva u životu da dobrih ljudi ili nema ili su jako daleko, mogu reći da ćete ih dosta pronaći u samoborskom speleološkom klubu.”
(Robert Krog)
Dojmovi školarke Ivane
“Dugo iščekivana nova sezona speleološke škole započela je u ožujku 2021., a imali smo jedinstvenu priliku uživati u njenim nadasve uzbudljivim epizodama i interesantnim likovima sve do lipnja. Svatko od nas našao se u ovoj neobičnoj priči iz drugog razloga. Bilo je trenutaka kada smo se zapitali što nam je ova avantura trebala i kamo smo to pošli, no trenutak spoznaje da smo došli u podzemni raj i koliko je posebno to što dijelimo, davao nam je snage za uspješno odrađivanje svakog poduhvata. Nestrpljivo bismo iščekivali sljedeće pustolovine, puni želje za novim izazovima, spoznajama i iskustvima. Kod kuće bismo premotavali hrpe zanimljivih scena po glavi, širokim osmijehom prepričavali detalje, kako smo savladavali geomorfološke i osobne prepreke uz pomoć divnih ljudi, s kojima smo, kako bi Robi rekao, našli svoje mjesto pod zemljom.”
(Ivana Ore)
