Regionalni park Škocjanske jame u Republici Sloveniji jedna je od najpoznatijih europskih destinacija speleološkog turizma. Uprava i zaposlenici Parka veliku pažnju posvećuju ne samo primjeni, nego i inovativnom razvoju novih metoda za upravljanje turizmom u osjetljivim krškim spiljskim ekosustovima. Na tom je tragu bila znanstveni skup i radionica “Trajnosno upravljanje turističnim jam” koju je Park organizirao u suradnji s Inštitutom za raziskovanje krasa ZRC SAZU.
Skup je održan u Promocijsko-kongresnom centru Parka u Matavunu od 7. do 10. 10. 2019. Prvi dan održan je niz usmenih i posterskih izlaganja na kojima su stručnjaci i znanstvenici prisutne upoznali s praksom održivog upravljanja turističkim speleološkim objektima u Sloveniji, Italiji, Češkoj, Srbiji i Hrvatskoj. Iz Hrvatske su sudjelovali Silvio Legović (Jama Baredine), Mladen Jekić (Pazinska jama), Nataša Čehić (JU Natura Histrica), Neven Bočić, Lovel Kukuljan, Dino Grozić, Petra Kovač Konrad, Dalibor Jirkal, te Nenad Buzjak. Naši sudionici predstavili su aktivnosti u jami Baredine i Cerovačkim spiljama. Član Speleološkog kluba Samobor N. Buzjak je u koautorstvu s N. Bočićem (obojica Geografski odsjek PMF-a, Zagreb) predstavio rezultate geomorfoloških, geoekoloških i mikroklimatskih istraživanja tijekom pripremnih istraživanja za uređenje Cerovačkih spilja 2016. godine. Glavni organizatori koji su vodili brigu o svemu bili su Rosana Cerkvenik (ŠJ) i Mitja Prelovšek (IZRK).
Drugi dan održana je radionica o restauraciji oštećenja i čišćenju u speleološkim objektima koju su vodili Val Hildreth‐Werker i Jim C. Werker, voditelji Odjela za zaštitu speleoloških objekata američkog National Speleological Society-a i autori sveobuhvatnog priručnika Cave Conservation and Restoration. S obzirom na široku problematiku Val se u prezentaciji fokusirala na dvije teme: uklanjanje grafita i sastavljanje polomljenih siga. Kroz prezentaciju su s nama podijelili sva znanja koja su na vlastitim pokušajima i pogreškama skupljali desetljećima.
Nakon predavanja došlo je vrijeme da naučeno u učionici isprobamo na terenu. Praktični dio odvijao se u Tihoj jami, najjužnijem dijelu Škocjanskih jama. Val i Jim praktično su demonstrirali lijepljenje slomljenog stalagmita, čišćenje sigaste kaskade od antropogenog nabačaja i skidanje grafita sa stijenke kanala. Nakon toga podijeljeni smo u nekoliko skupina i svatko je imao priliku isprobati metode i tehnike restauracije. Cijelo radno popodne je prošlo u izvrsnoj atmosferi za što se pobrinuo i ravnatelja Parka, g. Stojan Ščuka koji je cijelo vrijeme bio s nama i sudjelovao u svim aktivnostima. Po povratku u Matavun skupine su održale kratke foto prezentacije na kojima su pokazale rezultate svoga rada i iznijele zanimljive ideje koje se mogu primjenjivati.
Treći dan Skupa proveli smo na dvije lokacije. Posjetili smo turističku spilju Vilenicu kraj Sežane. Nakon Parka, ovo je bio primjer dobre prakse kada turističkim speleološkim objektom upravlja speleološki klub. Dočekao nas je Jordan Guštin, predsjednik Jamrskog društva Sežana i članovi Društva. U uvodnim riječima Jordan nas je upoznao s poviješću Vilenice i načinom na koji njihov klub, u suradnji s institucijama za zaštitu prirode R Slovenije, upravlja ovom spiljom. Uslijedio je detaljni obilazak spilje praćen stručnim vođenjem i diskusijama o managementu, uređenju staza, električnoj rasvjeti i svemu onome što su tijekom dugih godina rješavali sežanski speleolozi.
U popodnevnim satima vratili smo se u Škocjanske jame te kroz kanal Šumeče jame krenuli u Hankeov (Hankejev) kanal. Kanal je nazvan u spomen na jednog od najistaknutijih istraživača jama i slovenskog Krasa u drugoj pol. 19. stoljeća, Antona Hankea. Kroz kanal smo se kretali obnovljenom stazom usječenom u stijene kanala, a koji su iskopali istraživači između 1885. i 1900. g. Osim za napredovanje istraživača djelomično je korištena i za turističke posjete. Posebnost Hankeovog kanala je da se radi o kanjonskom kanalu koji je mjestimice visok više od 100 m, po čijem dnu teče ponornica Reka koja ponire u Škocjanskim jamama i podzemnim putem otječe prema Jadranskom moru na čijoj obali ponovno izvire kao Timavo. Staza je obnovljena na način na koji je izgrađena prije više od 100 godina i nema nikakvih tehnoloških novotarija. Od ove ili početka sljedeće godine biti će korištena za turističke posjete manjih, posebno opremljenih grupa turista. Turisti će dobiti speleološku opremu i moći će doživjeti svijet istraživača i speleologa u gotovo netaknutom spiljskom okolišu.
Iskustva svih sudionika ovim skupom i radionicom bila su izuzetno pozitivna. Upoznali smo znanstvenike i stručnjake koji se u praksi susreću i bave sa zaštitom krša i speleoloških objekata, promiču znanstveni pristup u pripremi za turističko uređenje i održivi razvoj te pokazali vlastite rezultate znanstveno-istraživačkog pristupa koji primjenjujemo u Hrvatskoj. Stoga žalosti činjenica da, osim JU Natura Histrica, iz Hrvatske nije sudjelovao nitko iz nadležnih institucija koji na svom teritoriju imaju/upravljaju ili izdaju koncesijska odobrenja za speleološke objekte. No, tu štetu možemo pokušati popraviti organizacijom sličnog događaja u Hrvatskoj.
Tekst i fotografije: N. Buzjak
