Zaštita prirode

Što kaže zakon?

Zaštita speleoloških objekata RH regulirana je Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13). Prema Zakonu speleološki objekti su od posebnog interesa za RH i uživaju njenu osobitu zaštitu. Zabranjeno je oštećivati, uništavati i odnositi sige, živi svijet speleoloških objekata, fosilne, arheološke i druge nalaze, odlagati otpad ili ispuštati otpadne tvari u speleološke objekte, kao i provoditi druge zahvate i aktivnosti kojima se mijenjaju stanišni uvjeti u objektu.

Speleološkim objektima na zaštićenom području (npr. strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat ili park prirode) ili onima koji su posebno zaštićeni (u kategoriji spomenika prirode), upravlja nadležna javna ustanova. Brigu o speleološkim objektima u ostalim kategorijama zaštićenih područja, izvan njih, te o onima koji nisu posebno zaštićeni brigu bi trebale voditi javne ustanove područne (regionalne) samouprave.

Ako se speleološki objekt nalazi izvan zaštićenog područja ili ako nije posebno zaštićen, upravljanje njime radi posjećivanja može se povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi na temelju odluke o davanju koncesije. Vlasnik ili nositelj prava na zemljištu na kojemu se nalazi speleološki objekt dužan je omogućiti pristup tom objektu i provođenje zahvata, obavljanje radnje ili istraživanje.

(za opis kliknuti na fotografije)

Jame u blizini naselja česta su ilegalna odlagališta otpada

Jame u blizini naselja česta su ilegalna odlagališta otpada

 

Zašto su speleolozi nezadovoljni zaštitom prirode u kršu?

Slovo zakona je jedno, ali situacija na terenu je (nažalost često) nešto sasvim drugo. Trenutnu zakonsku zaštitu hrvatski speleolozi ocjenjuju kao neprovedivu i neučinkovitu. Jedan od razloga je nedorečen i teško provediv zakon. Iako speleolozi posjeduju veliko iskustvo i dobar pregled situacije na terenu, većina njihovih prijedloga tijekom procesa stvaranja zakona nije uzeta u obzir te se ni danas ne uvažavaju njihova upozorenja o problemima. Drugi razlog je što dio pojedinaca iz nadležnih institucija ne prihvaća činjenicu da učinkovite zaštite krša i speleoloških pojava bez uvažavanja mišljenja speleologa nema. Hrvatska ima speleološku tradiciju dulju od jednog stoljeća, hrvatski speleolozi najbolje poznaju situaciju na terenu pa je spilje i jame moguće zaštititi samo uz njihovu pomoć. Treći razlog je činjenica da se zaštita prirode u Hrvatskoj do sada isključivo usmjeravala na zaštitu bioraznolikosti dok je georaznolikost s geobaštinom (dio koje su i speleološke pojave) potpuno marginalizirana.

No, nije sve potpuno crno. Na terenu speleolozi imaju odličnu suradnju sa stručnjacima koji rade u zaštićenim područjama i županijskim/gradskim javnim ustanovama za zaštitu prirode. Suradnja se ostvaruje kroz projekte istraživanja i nadzora (monitoringa). Takvu suradnju SK Samobor je do sad ostvario s NP Risnjak, NP Sjeverni Velebit, NP Paklenica, PP Žumberak-Samoborsko gorje, PP Medvednica, PP Velebit, Pećinski park Grabovača i JU Zeleni prsten Zagrebačke županije.

Minsko-eksplozivna sredstva i ostaci domaćih životinja ubačenih u jamu na Vrdovu iznad Sinja. Foto T. Rubinić, 2007.

Minsko-eksplozivna sredstva i ostaci domaćih životinja ubačenih u jamu na Vrdovu iznad Sinja. Foto T. Rubinić, 2007.

 

Zašto je zaštita spilja i jama težak zadatak?

Zaštita speleoloških pojava izuzetno je komplicirana i neizvjesna. Zbog izražene poroznosti krša onečišćenje se vodom vrlo brzo s površine može prenijeti u podzemlje. Putevi podzemnih voda često su slabo poznati, teško ih je odrediti, a u različitim situacijama mogu se i mijenjati. Zbog toga je za učinkovitu zaštitu spilja i jama potrebno zaštititi teren iznad njih, kao i cijelo slijevno područje s kojeg u njihove kanale i dvorane mogu doći zagađivala. Šteta onečišćenjem najčešće je nepopravljiva, a sanacija samo djelomična i vrlo skupa.

Glavni uzorci ugroženosti su:

• komunalni problemi: bacanje otpada, ispuštanje otpadnih voda (kanalizacije, vode s prometnica i sl.)

• bacanje minsko-eksplozivnih sredstava i oružja u spilje i jame

• “ekološki” incidenti: izlijevanje opasnih tekućina (prometne nesreće, puknuća cijevi i sl.), onečišćenje vode, stijena, sedimenata, zraka

• uništavanje speleoloških pojava u kamenolomima i na gradilištima, zatrpavanje na obradivim  i šumskim površinama ili na trasama prometnica prije nego je obavljeno istraživanje

• omogućavanje posjećivanja spilja koje za to nisu prikladne i u kojima ne postoji stalni ili povremeni nadzor

• dopuštanje aktivnosti u spiljama i jamama kojima se ugrožavaju njihov živi i neživi sadržaj

• nestručno uređivanje za turističke posjete ili druge namjene

• vandalizam: namjerno oštećivanje siga, šaranje po stijenama, paljenje vatre i sl.

Dok je u prošlosti potpisivanje na stijene spilja bio prihvatljiv običaj i dokaz boravka u podzemlju, danas je to neprihvatljivo i kažnjivo ponašanje. Samograd, Perušić. Foto N. Buzjak

Dok je u prošlosti potpisivanje na stijene spilja bio prihvatljiv običaj i dokaz boravka u podzemlju, danas je to neprihvatljivo i kažnjivo ponašanje. Samograd, Perušić. Foto N. Buzjak

 

Od ulaska Hrvatske u EU primijećen je pojačani interes stranih grupa (speleologa, ronilaca, sportaša, rekreativaca, “avanturista” i sl.) koji posjećuju ili istražuju speleološke pojave RH pri čemu pojedini ne poštuju hrvatske zakone ili etički kodeks Međunarodne speleološke unije (UIS). Poseban problem predstavljaju potopljene spilje i jame (izvori, morske spilje i vrulje) koje mogu imati strateške resurse i vrlo osjetljivu floru i faunu, a nad njima je nadzor slab ili nikakav. Tome pridonosi i već spomenuta nedorečenost našeg zakonodavstva te propusti u radu pojedinih institucija.

Zakon nalaže da se otkriće svakog novog speleološkog objekta prilikom izvođenja građevinskih i drugih radova na kopnu, u vodi ili moru (npr. ako se ulaz otvori radovima u kamenolomu, prilikom građenja ili dođe do iznenadnog urušavanja i sl.) mora prijaviti Ministarstvu zaštite okoliša i prirode ili Državnom za zavodu za zaštitu prirode te da se radovi moraju prekinuti dok se ne obave istraživanje speleološkog objekta i donese rješenje. Takav nalaz možete dojaviti najbližoj speleološkoj udruzi čiji popis možete naći ovdje, a koja može obaviti speleološko istraživanje.

Morske i potopljene spilje često su posjećivane od strane ronilaca nenaviklih na spiljske uvjete pa može doći do oštećivanja sedimenata, flore i faune te nezgoda s teškim posljedicama. Foto P. Kovač Konrad, 2009.

Morske i potopljene spilje često su posjećivane od strane ronilaca nenaviklih na spiljske uvjete pa može doći do oštećivanja sedimenata, flore i faune te nezgoda s teškim posljedicama. Foto P. Kovač Konrad, 2009.

 

Zašto je potrebno čuvati speleološke pojave?

Spilje i jame vrijedne su kao elementi georaznolikosti RH, dio su naše geobaštine. Mnoge među njima su vrijedna, ali izuzetno osjetljiva staništa za brojne endemske, rijetke i ugrožene vrste životinja, biljaka, gljiva, mikroroganizama. Za neiskusne posjetitelje mogu biti klopke kojima posjet može završiti s teškim posljedicama – ozljedama ili smrću. Ako vas zanimaju tajne krškog podzemlja Hrvatska ima dovoljan broj turističkih spilja s uređenim pristupom, vodičkom službom, rasvjetom i sigurnim stazama. Ako želite nešto više, pridružite se jednoj od hrvatskih speleoloških udruga čiji je popis ovdje. Obavezan dio speleološke edukacije je i zaštita prirode.

N. Buzjak

Speleolozi na svojim istraživanjima često nailaze na podzemnu vodu čijoj zaštiti treba posvetiti veliku pažnju. Jama Milićka, Žumberak. Foto S. Minihofer, 2007.

Speleolozi na svojim istraživanjima često nailaze na podzemnu vodu čijoj zaštiti treba posvetiti veliku pažnju. Jama Milićka, Žumberak. Foto S. Minihofer, 2007.

Copyright © Speleološki klub Samobor. Sva prava pridržana.

Frontier Theme